1.9.2017. stupa na snagu novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/2017) kojim se poslodavcima nastoji pojednostaviti vođenje evidencija propisanih Zakonom o radu (NN 93/14, čl. 5). Podsjećamo da propust postupanja u skladu s ovom odredbom predstavlja najteži prekršaj poslodavca za što je predviđena kazna od 61.000 do 100.000 kuna za pravnu osobu, i od 7.000 do 10.000 za odgovornu osobu pravne osobe kao i za poslodavca fizičku osobu.
Sukladno čl. 5. Zakona o radu, poslodavci su dužni voditi evidenciju o radnicima koji su kod njih zaposleni. Evidencija se sastoji od podataka o radnicima i podataka o radnom vremenu. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima detaljno propisuje koje vrste podataka evidencija treba sadržavati. Novim Pravilnikom određene podatke više ne treba upisivati, a što je možda poslodavcima i najvažnije, evidenciju o radnom vremenu više nije potrebno ažurirati na dnevnoj bazi već se ona mora popuniti najkasnije sedmog dana od dana za koji se podaci popunjavaju.
Evidencija o radnicima, prema novom Pravilniku, ne mora više sadržavati:
- – Mjesto rođenja, odnosno podatak o državi rođenja ako je mjesto rođenja izvan Hrvatske;
- – Zanimanje, naziv posla, odnosno narav i vrsta rada koje radnik obavlja;
- – Naznaka da li je ugovor o radu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme te očekivano trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme;
- – Vrijeme trajanja probnog rada;
- – Trajanje pripravničkog staža, ako je ugovoreno, te vrijeme i rezultat polaganja stručnog ispita;
- – Naznaka da li se radi o poslovima na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđenja radne sposobnosti za njihovo obavljanje;
- – Mirovinski staž do početka rada kod poslodavca – ovaj podatak se evidentira samo ako o njemu ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom.
Kod posebnih evidencija, koje je poslodavac dužan voditi (o ustupljenim radnicima, studentima, učenicima itd.), nije više potrebno navoditi podatak o nazivu posla.
Evidencija o radnom vremenu, prema novom Pravilniku i dalje sadrži minimum podataka iz čl. 8 Pravilnika, uz iznimku podataka o vremenu provedenom na rodiljnom i roditeljskom dopustu, u mirovanju radnog odnosa ili korištenju drugih prava u skladu s posebnim propisom. To vrijeme više nije potrebno evidentirati. Novi čl. 8, nadalje, koristi precizniji pojam „sati“ umjesto dosadašnjeg pojma „vrijeme“. Novost je i u tome što za radnike kojima je radno vrijeme raspoređeno u jednakom trajanju i jednakom rasporedu po danima, tjednima i mjesecima, poslodavac nije dužan u evidenciji radnog vremena upisivati podatke o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora.
Međutim, uveden je novi članak, čl. 9. koji uvodi obvezu fizičkim i pravnim osobama s poslovnim nastanom u drugoj državi koje, u okviru prekograničnog pružanja usluga, upućuju radnike na rad u Hrvatsku, na ograničeno vrijeme. Te su osobe dužne za vrijeme trajanja upućivanja voditi evidenciju o radnom vremenu upućenog („izaslanog“) radnika, a osobito podatke o:
- – Početku;
- – Trajanju
Završetku radnog vremena upućenog radnika.
Ova evidencija se čuva na mjestu rada, odnosno drugom jasno određenom i dostupnom mjestu u Republici Hrvatskoj. Poslodavac koji upućuje radnika u Hrvatsku, dužan je imenovati osobu koja će biti zadužena za čuvanje navedene evidencije i koja će istu dostaviti nadležnom tijelu u prijevodu na hrvatski jezik.
Rokovi čuvanja gore navedenih evidencija su kako slijedi:
- – Evidencija o radnicima: trajno
- – Evidencija o radnom vremenu: 6 godina
- – Evidencija o radnom vremenu radnika upućenih u Republiku Hrvatsku: 5 godina nakon završetka upućivanja.
Silvia Cancedda,
Client Relationship Advisor
T: +385 1 7980 646
E: zagreb@eurofast.eu